Saznajte sve o fotografiji i istražite naše članke

Objektiv NIKKOR koji najčešće koristim
Zašto odabirem AF-S NIKKOR 28-300mm f/3.5-5.6G ED VR

Članak i fotografije objavio je Vincent Versace.

„Umjetnost imamo da ne bismo propali zbog istine”

– Friedrich Nietzsche

Vrhunska prenosivost, manje opreme

Svaki umjetnik ima instrument. Svaki umjetnik kanalizira svoju kreativnost pomoću instrumenta – glazbenik ima fizički instrument, metaforički instrumenti slikara su platno i kistovi, a plesači svoj kreativni glas kanaliziraju preko svojih tijela.

Fotoaparat i objektiv instrument su za fotografe. Objektiv je kist, senzor fotoaparata platno, datoteka je notni zapis, a konačna slika simfonija.

Kad bih morao odabrati jedan element koji se može uklopiti u prepoznatljivi izgled mojih fotografija, to bi zasigurno bio objektiv koji koristim. Imam više objektiva od malene trgovine fotoaparatima. Najčešće me pitaju koji sam fotoaparat, objektiv i f-stupanj koristio, a ne zašto sam snimio neku fotografiju na određeni način. Odgovor je sljedeći: fotoaparat koji najčešće upotrebljavam je Nikon D750 (kojim sam zamijenio Nikon D610 kojim sam zamijenio D600 kojim sam zamijenio D3X), a objektiv koji najčešće upotrebljavam je AF-S NIKKOR 28-300mm f/3.5-5.6G ED VR.

To je moj odgovor na postavljeno pitanje, ali to zaista nije koristan odgovor. Trebalo bi zapravo postaviti pitanje zašto odabirem jedan objektiv pored svih drugih. Svaki objektiv ima kvalitete koje ga čine jedinstvenim. Biram objektiv od 28 – 300 mm jer lomi svjetlo potpuno drugačije od drugih objektiva. To mi treba za snimanje slike u tom trenutku. Svaka odluka o slici, sve do odluke o konačnom ispisu, treba se donijeti u trenutku kad vas slika preuzme i kad pritisnete okidač.

Kada nisam u studiju, na teren nosim četiri fotoaparata i devet objektiva. Uglavnom odabirem objektiv od 28 – 300 mm zbog jednog razloga: to je objektiv stvoren za ulicu. Mogu upotrebljavati širokokutnog objektiva – približni osnovni kut gledanja iznosi otprilike 28 mm za ljudski vid – do objektiva sa žarišnom duljinom 300 mm, što je dovoljno blizu za promatranje pora na nečijoj koži, no dovoljno daleko da subjekt nije svjestan snimanja. To je udaljenost na kojoj ne osjećate da vas netko gleda.

Tijekom vremena promijenio sam četiri fotoaparata koja sam nadograđivao, ali zadržao sam jedan objektiv kao prvi izbor. Cijeli niz događaja prouzročio je takvu odluku. Prvi je bio razvoj senzora od 24 MP u kućištu fotoaparata od 35 mm, Nikon D3X. 24 MP čaroban je broj, omogućuje dovoljnu razlučivost za umjetničku kvalitetu ispisa od 112 cm x 92 cm. Drugi je bio razvoj senzora od 24 MP koji stvara slikovne datoteke gotovo bez šuma pri visokim vrijednostima ISO osjetljivosti. Nakon što sam upotrebljavao Nikon D600, zatim Nikon D610 i u konačnici D750, sada se konačno pouzdam u snimanje s uključenom postavkom automatske ISO osjetljivosti. Stvaram vrhunske slike s vrlo niskom razinom šumova koje snimam pri vrlo visokoj ISO osjetljivosti. Ta visoka kvaliteta slike rezultat je neprekidnih poboljšanja senzora koja tvrtka provodi, kao i sustava za obradu slika EXPEED 4 te staklu visoke kvalitete kojem je NIKKOR uistinu posvećen.

Kao što sam prethodno spomenuo, čvrsto vjerujem u načelo da je objektiv kist, a fotoaparat platno. Zato na teren izlazim s mnogo različitih objektiva. Iako na putovanja nosim sve te objektive, obično posežem za onim od 28 – 300 mm. Ako trebam upotrebljavati samo jedan objektiv, i tada ću odabrati onaj od 28 – 300 mm. To je pravi odabir kada ne znam hoće li mi trebati širokokutni ili telefotografski objektiv, a to je skoro uvijek kada sam na terenu.

Razlog za takav odabir zasigurno leži u važnosti bokeh efekta, odnosno načina na koji objektiv hvata ono što se nalazi u kadru, od fokusiranja do zamućenja. To je po mojem mišljenju najvažnija stvar koju treba uzeti u obzir pri odabiru objektiva. Svi se objektivi fokusiraju, tomu i služe, ali smatram da je najvažniji način na koji svaki objektiv regulira zamućenje, od fokusiranja do zamućenja. Za fotografiju su važniji subjekti koji nisu u fokusu, a ne oni koji jesu, to je jednostavna fizika objektiva. Smatram da objektiv od 28 – 300 mm, osim što snima nevjerojatno izoštrene slike, ima sjajan bokeh efekt u fokusnoj točki. Ako taj bokeh efekt kombinirate sa senzorima s poboljšanom osjetljivosti pri uvjetima slabog osvjetljenja koji se koriste u fotoaparatima D4S, D750 i D610, stvorit ćete iznimne fotografije. Senzori tih fotoaparata pružaju mi mogućnost da snimim najljepše svjetlo, iznimno slabo svjetlo uz otvor blende i brzinu okidača koja može zamrznuti trenutak. To znači da se više ne trebam oslanjati na svjetlosno jače objektive (f/1,4, f/2,0 ili f/2,8) u uvjetima slabog osvjetljenja. Te vrste objektiva i dalje upotrebljavam za bokeh efekt, ali više ne ovisim o njima u situacijama s malo svjetla ili gotovo bez svjetla.

Na svojim nedavnim snimanjima, tri u Burmi, tri na Kubi i dva u Indiji, te na gotovo svakom snimanju između njih upotrebljavao sam objektiv od 28 – 300 mm kao primarni. U prošlih pet godina snimio sam više slika objektivom od 28 – 300 mm nego bilo kojim drugim objektivom koji imam.

Dobar sam onoliko koliko i trenuci koji me preuzmu, a to se dogodilo ispred mojeg objektiva. Moje konačne slike bit će dobre kvalitete samo ako su i objektiv i fotoaparat koje upotrebljavam za njihovo snimanje također dobre kvalitete. Slike koje stvaram valuta su moje karijere. U zadnjih pet godina odabirem savijati svjetlo pomoću objektiva od 28 – 300 mm. Kućišta fotoaparata stalno se mijenjaju, ali staklo traje vječno.

Članak i fotografije objavio je Vincent Versace.